Uloga neurolingvističke psihoterapije u procesu oporavka ovisnika
Bolest ovisnosti spada u bolesti od posebne sociomedicinske važnosti, s velikim utjecajem kako na somatski i psihički plan pojedinca tako i na obitelj i užu i širu okolinu. Upravo radi utjecaja koju ovisnost ima na samu osobu, obitelj i okolinu s ovisnicima se može raditi s medicinskog, psihološkog, socio-pedagoškog, psihoterapijskog i drugog stajališta. Najuspješniji tretman je naravno kada se pristupi kombiniraju i kada se međusobno surađuje u tretmanu, no ponekad to nije moguće iz raznih razloga i ovisniku se pruža samo jedan od oblika tretmana.
Ovisnici kao klijenti su posebna skupina klijenata. Često su nedobrovoljni klijenti što je dovoljno za otežavanje i odugovlačenje tretmana. Ovisnik kao klijent je nepovjerljiv, nezreo, sklon nedolascima i nepoštivanju terapeuta kao stručnjaka. Upravo ih ovih razloga ličnost terapeuta je ključna. U terapijski proces s ovisnikom terapeut ulazi prvo kao autentična osoba a potom kao terapeut.
U tretmanu ovisnosti u novije vrijeme sve se više spominje oporavak (recovery) kao pojam. Recovery (oporavak) nadilazi samu apstinenciju od psihoaktivne tvari, te uključuje individualan put u dostizanju cilja, bio on samo apstinencija, funkcioniranje na socijalnom planu, smanjenje štete ili ponovno otkrivanje identiteta.
”Oporavak je prevladavanje fizičke i psihološke ovisnosti o psihoaktivnoj tvari uz obvezivanje na trezvenost” (American Society of Addiction Medicine, 2001; prema: Laudet, 2008).
”Oporavak od problema vezanih uz alkohol i drogu podrazumijeva proces promjene kroz koji pojedinac dostiže apstinenciju i unapređuje zdravlje, dobrobit i kvalitetu života” (Centre for Substance Abuse Treatement, CSAT; prema: https://drogeiovisnosti.gov.hr/UserDocsImages/uredarhiva/2013/09/Programi_smanjenja_steta_oporavak_iskustvo_studijske_posjete.pdf).
Prema jednom istraživanju sami ovisnici su naznačili što je za njih oporavak te osim potpune apstinencije(40,3%) navode i novi život (22%), dobrobit (13%), proces rada na sebi (11,2%), samo poboljšanje (9%), živjeti život prema pravilima samoga života (9%), učiti živjeti bez droge (8,3%), priznavanje problema (5,4%), i dobivanje pomoći (5,1%) (Laudet, 2007; prema: Laudet, 2008).
Iako se kao najkorisnije psihoterapijske metode u radu s ovisničkom populacijom navode kognitivno- bihevioralna terapije, sistemska obiteljska terapija, transakcijska terapija i kratka psihoanalitička suportivna terapija, NLPt ovdje svakako može naći svoju ulogu.
Prvi korak, kao i kod svake terapijske metode je stvaranje odnosa s klijentom (rappora) kroz praćenje i vođenje. Važno je napomenuti da proces stvaranja odnosa može potrajati i dulje vremena te da unatoč povremenim neuspjesima ne treba odustati. Ovisnici su skloni testiranju terapeuta jer se žele uvjeriti da terapeut nije samo jedan od onih koji će ih iznevjeriti. Nakon stvaranja odnosa fokus bi bio na postavljanju cilja i traženju puteva do postizanja tog cilja. NLPt pruža mnoštvo tehnika koje su primjenjive u radu s ovisnicima, navodim neke koje ja osobno koristim u individualnom ali i grupnom terapijskom radu:
– Clarifying problema – za pojašnjavanje problema, kod emocija s kojima se susreću a ne znaju ih prepoznati
– Meta model i Milton model razgovora – kod pojašnjavanja problema i motivacijske krize
– Rad na logičkim razinama – traženje dubokih uvjerenja
– Pacing i transformacija – kod pojašnjavanja problema s kojima se nose
– SMART model ciljeva – kod postavljanja cilja
– Mini-max intervencije – za osnaživanje i fokusiranje na temu
– Sistemsko savjetovanje – za fokusiranje na temu, usmjeravanje razgovora
– Konflikt menagement – kod sukoba i razjašnjavanja sukoba
– Rad s dijelovima – osvještavanje ovisnog dijela (identitet, vrijednosti i uvjerenja)
– Socijalna panorama- rad na odnosima
– Metafore – traženje i mijenjanje dubokih uvjerenja
– Submodaliteti – rad na vrijednostima, emocijama, odnosima
– Trijadni princip – pojašnjavanje problema, osvještavanje emocija i misli
– Prostor emocija – osvještavanje i imenovanje emocija
– ….
Kroz terapijski proces ovisnik kao klijent ima važnu ulogu, on nije samo pasivni promatrač već aktivno sudjeluje u tom procesu. Odgovornost za proces je i na terapeutu i klijentu. Unatoč tome što se kod ovisnika često javlja otpor prema procesu iz straha od suočavanja sa traumama i problemima, terapeut taj otpor prihvaća i s njime radi. Otpor se shvaća kao odgovor na intervenciju i zahtijeva od terapeuta da bude fleksibilan. Terapeut ovisnika gleda kroz ‘resursne naočale’, fokusira se na pozitivan dio ličnosti i kroz njega se problem promatra. Time se ovisniku daje do znanja da ga se gleda kao osobu, a ne isključivo kao ovisnika. Ovisnost se uzima u obzir kao simptom, ponašanje koje je imalo određenu funkciju, ali koje ne određuje osobu u cjelini.
Transfer i kontratransfer su u radu s ovisnicima realnost, no njih treba na vrijeme prepoznavati i kroz vlastitu terapiju i superviziju rješavati.
Literatura:
1. Zoričić, Z., Ovisnosti- prevencija, liječenje i oporavak, Školska knjiga (2018)
2. https://drogeiovisnosti.gov.hr/UserDocsImages/uredarhiva/2013/09/Programi_smanjenja_steta_oporavak_iskustvo_studijske_posjete.pdf
3. Laudet, A., The Road to Recovery: Where are we going and how do we get there? Empirically-driven conclusions and future directions for service development and research, Subst Use Misuse. 2008; 43(12-13): 2001–2020.
Dina Drozdek, mag.soc.pedagogije i NLPt psihoterapeut
